Kada čovek uzme da čisti luk, radi to polako, sloj po sloj, prvo nožem, pa prstima, da ne zaplače ako zaseče sredinu. Najviše volim ljubičasti. Nije ljut, a sočan, sladak. Tako ljudi vide tebe, kao luk. Sloj po sloj, do srca. Da ne zaplačeš ako osetiš oštricu noža. Kada sam te videla prvi put, bila sam nema. Nisam znala ko si, niti mi je to bilo preterano bitno u tom momentu, osetila sam kroz tvoje oči deo tvoje duše, koju do danas nisam upoznala, ali sam je osetila. Ti si neko ko ćuti kada ostali govore, a progovori kada oseti da tako mora. Tvoja škrtost na rečima nije proizvod tvog slovnog siromaštva, naprotiv, tvoja reč bi mnoge kamene pretvorila u pesak, jer i sama si takva. Šareni kamen, fine izrade, bez nakita i ukrasa, jer si ukras sam, na stolu, u džepu, u srcu. Za vreme plime kada bi svi odplivali u dubine mora, ti bi ostala, da čuvaš pesak. Jer ti si ta, čuvar svojih moći, poseduješ ih, ne deliš ih, često si od sebe starija, često si od sebe jača, a ustvari si školjka koju niko neće da otvori, jer Bože moj, ko očekuje školjke u kamenolomu?!
Često si gledala zalaske sunca, jer kako i sama kažeš, ponekad je teško ostati budan do izlaska. Volim tvoje gutljaje vina i zalogaje sira, vešto stvaraš uživanja zemaljska. žena koja ume sebi da predstavi sebe je žena koja može sve. i Znaš šta? Ti to možeš, ti možeš sve… videla sam to… u tvojoj borbi za pravdu kada su svi bili pognute glave, videla sam to u želji da učiš kada su knjige bile zakopane, videla sam to u želji da radiš jer te svrha upotpunjuje. Nikada nisam upoznala želju za svrhom ni kod jedne žene, sem tebe. Osetim tvoje srce na pladnju kada vidiš dete, osetim taj maratonski znoj u želji da na svakoj trci budeš bolja. To si ti. Ti si neko ko se vatreno bori za tim, kojemu ćeš dati sve od sebe, osim sebe. Jer ko je ikada uhvatio ribu rukama? I zar bi to bila ikakva pobeda?
Kada spavaš u svom si kavezu, danju su ti rebra kavez za srce, a noću se obaviješ kožom boje marcipana. Mirišeš na zagrljaj koji te toliko plaši, a u tebi je zagrljaja svet ceo. Da postoje dve tebe, obe bi spavale, i u tom snu vrtele kolo života budnima oko njih. Niko te nikada ne bi budio. Možda samo zbog očiju.
Očiju Boje Marta.