Po feng shui u mom srcu za te mesta nema
Najveći strah u životu mi je da postanem dosadna. Sama sebi. Drugima… Pa, kako kome :), ali kada sebi postaneš suvišan, omašio si neko skretanje u životu. Malopre dolazim od sestre, naime, ja sam iz porodice u kojoj je moje tehnološko znanje okarakterisano kao IT stručnjak – možete samo zamisliti koliko onda ovi moji pojma nemaju. Šesnaest naloga na skajpu, sedam na fb, za svako prijavljivanje, novi nalog, i onda, Tereza, uradi nešto! A ja? Ja sam bila stručnjak kada su se na prvim računarima ’97. ukucavali Da Vinčijevi kodovi od šest strana da bi se na kraju pojavila ruža ili eksplodirala bomba (tad još nije bilo ISIS-a pa smo se smejali bombama). Juče se prošetam do drugarice, ona sedi i pred njom ogroman papir sa nekim mernim jedinicama, jednačinama, uglavnom, za mene plavušu nešto strašno, šifrovano na papiru, kontam sprema ispit, pitam je šta radi. Računam koliki mi kalup treba za cheesecake. Oplakah :). Kad smo kod kalupa, postavlja se samo pitanje – da život ima kalup, kog oblika bi bio? Šta mislite? Ne znam, majke mi. Jedino sam sigurna, bio bi potrošan, kao i život. Uveče se nađem sa drugom, traži mi ličnu kartu da registruje vazdušnu pušku. Ne može na svoje ime jer već ima tri, reko’ šta će ti četvrta? Pa prva vuče ulevo, druga je na popravci već godinu dana, a treća trza (rže) jako. Ne bih volela biti sa leve strane kada je u upotrebi ova prva :). Pakujem apoteku danas za Švicu (tamo nema ni kondoma bez recepta), pitam gospođu, dajte mi nešto protiv kašlja, neki antibiotik i bendžija malo, da se nađe. Pita ona, kakav vam je kašalj? Suv ili iskašljavate? Daleko bilo, ppp, nikakav, zdrava sam kao dren. Spremam apoteku za put, ali ako budem kašljala, biće suv kašalj i biću jako nadrkana. I da, sve može bez recepta, čudi me da se u prodavnicama pored kase ne nalaze bendžosi. Hvala, doviđenja. Inače, spisak za apoteku sam dobila od drugarice koja ceo život ima na papiru. Uvek je dobro imati takve ljude uz sebe. Postoje listovi koji moraju biti napisani. Papir trpi sve. Na vrhu spiska, bensedin, kažem joj, posle ovoga prvog, ništa ti više ne fali :)). Zvoni telefon. Eeej, jesi znala da se ne kaže zriju, nego zru? Nemoj zezati, nisam. Kao, ono, jabuke ne zriju nego“zru“? Daaa. Baš glupo.
Prethodni redovi su sa predumišljajem ovako haotično napisani. Kao dokaz da Nikada neću biti dosadna samoj sebi, zahvaljujući ljudima kojima sam okružena. Hvala nebesima.
Pričam juče sa babinim komšinicama, o udaji, naravno, o čemu drugom, i tako tražeći pravi izbor za mene čujem rečenicu svog života. Bolje nositi praznu torbu nego vraga u torbi. Šah- mat. Ja doduše ne nosim vraga, ali ne nosim ni praznu torbu. Moje su torbe šarene, spremne za ratove, teške, ali taman toliko koliko mogu da podnesem. Svako bira svoj teret u životu. Osim kada putujete avionom, tad je 23 cifra veka. Šetam se sinoć sa mamom i sretnemo jednu moju vršnjakinju, zaliva cveće na ulici. Devojka koja se rađa jednom u trista godina. Ceo život kod kuće, vredna, plemenita, neiskvarena, ne poznaje i ne priznaje zlo, ne teži za širenjem vidika, dan su joj porodica i posao, smirena, obrazovana, srećna, barem želim da verujem u to. Pitam mamu, zašto ja ne mogu da budem kao Ona? Zašto ja ne mogu da se smirim, nego se večito tražim? Kada ću se ja usidriti? Kad pronađeš ono što tražiš, kaže mama.
Vratila sam se sa Krita prošle nedelje. Imam zapisanih sijaset citata sa putovanja, mnogo sam se smejala, grupa sa kojom smo putovali je bila vrlo, vrlo heterogena. Imajući u vidu da je pošlo 30 turizmologa, ja sam pošla sa stavom oversharing. Ove godine sam upoznala toliko zanimljivih ljudi koji su mi prirasli srcu, pa neka ovo bude izazov za grupu. Neka isplove duhoviti i kreativni. Nisam bezobrazna, ali kada čujem turbo folk i dijaloge između ljudi koji gledaju Parove krene mi krv na nos, stvarno. Šiklja. Valjda telo manifestuje žal za ljudstvom. Bilo je, definitivno je bilo divnih ljudi, uvek ih ima. Beše nas par iz Cece iz vremena zanovetka ere, njih nekoliko iz ove nove MC, sa svim i svakim ere. Baj d vej, jeste li znali da je MC skraćenica, majstor ceremonije? Bogovi su pali na teme. Da, došla su vremena gde je MC Šone majstor ceremonije a Verdijeva travijata para uši. Ogluveli smo kao nacija. Nemamo sluha jedni za druge a kamoli hrabrosti da ispoljimo muzički ukus. Imamo čak i himnu sa plaže, Garavi sokak, miš u supermarketu. Mene kao lokal patriotu je sramota što nisam bila upoznata sa pesmom. Kakva metafora za život! Domaći zadatak: You Tube, Garavi sokak, Miš u supermarketu. Miševe i golubove inače ne volim. Golub mi je samo pacov u vazduhu, a miševi su korak ispred mene, zastrašujuće.
Nisam pesimista. To što znam unapred kraj mnogih priča, to me ne ispunjava očajanjem, ni bezvoljnošću, već upravo jednim optimizmom. Dovoljno sam mentalno stara da me slabo šta može iznenaditi. Oduševiti i nasmejati da.
Jedan pasus za Nju, jedna fusnota za Njega.
Budimo sami sebi kalup. Ja hoću oblik života sa tobom.