„Neko je pucao u smisao ispod lampiona“
Sećam se kad sam bila mnogo mlađa, gledala sam jedan film u kojem je glavna glumica posedovala neki gvozdeni aparat sa kojim je imala moć da briše godine iz prošlosti. Glup neki film, da Bog sačuva, na kraju ona jadna nije izbrisala ništa, jer kad se briše, jelte, briše se sve, lepo i ružno, pa se predomislila. Glupo joj bilo. Mi Srbi, nebeski narod, u njenom slučaju bi prvo pomislili na brisanja kredita pa tek onda radosnica, ali stvar je u očima posmatrača.
Razmišljam danas popodne, šta bih izgubila u da imam taj aparat i da sam izbrisala ovu 2017-u? Pre svega, cele godine me mučio taj broj, kad mi dođe neko dete pa kao ja sam ’95. godište, ma idi dete, mučiš me, ni ni bitno koliko imaš godina, evo ti, pij. Oduvek sam bila najgora u matematici, neparni brojevi pogotovo. Htela sam da pravim sebi za Božić moju omiljenu, doboš tortu. Čitam recept, došlo mi da pozovem knjigovođu, ulaz, izlaz, deljenje, spajanje, ko, kome, šta potražuje, postideh se i svojih godina i svog pola. Posle kažu lako je. Hajde ti junače onaniši sa rernom dok pečeš 13 kora, pretvori se u hobotnicu i rešavaj algoritme od belanjaka dok praviš ruže od prženog šećera. Ništa od doboške, to bi bilo ubistvo s predumišljajem.
Ne znam šta bih izgubila da izbrišem 2017. Ekonomisti pišu brojke, pesnici stvaraju poeziju, pastiri čuvaju stada, a ja nisam (ili sam jedva)uspela da sačuvam sebe. U januaru si dobio krila i otišao gde te miluju anđeli, jer neće ni ovaj gore bilo koga u društvo, razumljivo. Mogu ti reći, sranje je bez tebe, ništa vreme ne leči, nego mi matorimo i vazda se sakrivamo po barama i plićacima plastike, pucamo na sve što nas u oči gleda, ali nema hajduka kao što si bio ti. Rekla sam već, i ponoviću, ono što te ne ubije, vrlo duboke zareze ostavlja u tvojoj podsvesti, ali nikad tačku.
Naučiš neke stvari kada te niko ne čeka kod kuće, to znaju samo oni koje niko ne čeka kod kuće, za njih borba tek počinje, ja i JA. Baždarenje. Značenje baždarenja smo preuzeli iz turskog jezika, u narodu se često spominje kao uzrečica u negativnom kontekstu – kod onih koji ne mogu mirno da sede na fotelji sa svojim drugim JA. Baždaren znači da je nešto izmereno, provereno, podešeno, kalibrirano. Ja, npr. nisam baždarena sa svojim drugim JA. A ti?
Od februara do novembra mi sve mutno. Neki ozbiljan divan (bunjevački.priča) za napisati ovde, nije ni postojao. Išla sam na kurs „dobro se dobrim ne vraća“, dobila sam samo prolaznu ocenu, zamalo me srušili zbog mog upornog, teško savladivog optimizma. Zamalo. Bezuspešno sam kmetovala 100/h, kažem bezuspešno jer su se naizmenično menjale radosti i gadosti barmenstva. Kada zaposleni zna više od poslodavca, jedan od njih dvoje mora dobiti rogove, a to nije nikada poslodavac. Ne postoji država na svetu u kojoj su aršini isti za sve. Nepotizam, mizantropija i egoizam su najglasnije orgulje (ili orgije?) sveta. Međutim, naučila sam da pijem tri različite vrste pića u toku večeri i da delujem trezno barem do ponoći. Isto tako, naučila sam da se napijem za 17 minuta od jedne vrste pića a da ne bude ni 6 popodne. Sve je u očima posmatrača. Vratio mi se bumerang od prethodne godine i zabio se u vratnu karotidu (napokon su se isplatili svi oni sati doktorskih serija), stanje je stabilno – sada. Pacijent je na listi čekanja za neka bolja vremena.
Zato što neće niko da kupi mandarine sa jednom košticom, zato nam ovako i ide. Scena danas na pijaci, tezga sa voćem, 4 gajbe mandarina, na dve pise velikim slovima bez koštica, na dve sa jednom košticom, i neka razlika u ceni. Znate šta? Kupila sam ove sa košticama i od 7 mandarina samo u dve su bile koštice. Naravoučenije: niko ne može da zna nečiju suštinu ukoliko ne poželi da je otkrije. Ne sudi dok ne probaš.
Ne znam šta je suprotno od super talenat? Saznala sam danas TO suprotno svoje. Užasan sam ljubavni savetodavac. Molim vas, prvo se konsultujte sa nekim kome to nije tabu tema. Ni sama ne znam da li bih pre kod psihijatra ili psihologa, da li sam za terapiju pričom ili šarenim pilulama? Kad dođete do faze zvane „karirani stolnjak“ – ta sam, sve faze koje prethode njoj nisu u mojoj jurisdikciji.
Što se tiče ljubavi, vrlo sam staromodna, pre 23 godine sam pročitala Segalovu Ljubavnu priču, to je bio, ujedno, prvi i poslednji ljubavni roman koji pročitah. Nikada nisam maštala o ljubavi kakva treba da bude. Bude, biće, kakva treba da bude – kao godina. Mani me tepanja, onomatopeje i kukavičluka, niko nas gleda, sami smo na ovome svetu. Ljubav nije portir, a vrata nisu vremenska kapsula koja čine čuda otvaranjem istih. Ti si portir, ti si ljubav, ti si vrata. Samo pazite, nećete moći zanavek da kucate na ista, umore se i portiri kada vi ne znate gde idete. Viče danas jedan gospodin drugome na ulici „čuvaj se karijesa i zlih žena“!
Karijes je jedno od najraširenijih oboljenja kod čoveka. Žena isto tako.
Nikada ne gubite nadu. Postoje nade koje se graniče sa ludošću, i da nije tih nada, ja bih odavno odustala od života. Budite slobodni, hrabri, nemojte da kmetujete, ljubite, volite, kada otvorite oči ujutro potražite drugi par očiju. Nemojte da čekate, ne, nema vremena, sve prođe, i dobro i loše. Pustite taj balon sa emocijama da leti slobodno, podelite se za nekoga, sve što čuvate u sebi vremenom postaje maligno.
Sklupčaću se ispod jelke, zatvoriću oči, pokoja iglica sa bora neka pada po meni, taman toliko da mi zamiriše tvoj lik, kuglice su tvoj sjaj, velike, male, crvene, plave, po koja stara, neka od stakla, neka od plastike (kao odela za po kući), vrh ne mogu da dohvatim ni na pratima, a na dnu poklona nema. pusto. pa žito. pa ja.
„neko je pucao u smisao ispod lampiona“.