Kako se kaže: mađioničar ili matičar?
Priča o petlu
Zove me mama pre neki dan da dođem u četvrtak na paprikaš u kotliću, morala je hitno da zakolje koku. Pitam, zašto? Kaže, ne silazi petao sa nje. Mama, onda ubij siledžiju, a ne koku! Šta je sa ženskom solidarnošću i podrškom? Ne vredi, kaže, preprcana je. Au mama, kad ti kažeš?. Očigledno te pojave ponavljanja scena iz 50 nijansi nisu samo slučaj kod danas neiživljenih devojaka, nego i u životinjskom svetu. I molim vas, neka neko objasni tim devojčicama, da nikad, NIKAD ni jedna devica nije ulaskom u svet „nečasnih“ žena postala seksualni antropolog za dva dana, kraljica bičevanja i čudnih predmeta na čudnim mestima zarad seksualnog užitka. Ajte molim vas! U ovom trenutku Snežana i sedam patrljaka deluju smislenije od te priče. Prvo, to nije ljubav, nego predstavljanje moći, drugo, ta saga je toliko smešna i na toliko nivoa ljudskosti pogrešna, da bi trebala da bude zabranjena kao bilo kakav vid zabave na kino platnu. Da se vratimo na petla. Moj Kristian Grej se u dvorištu i dalje igra prestola, a mučenica dočekala četvrtak i završila na stolu. Jedemo mi taj čuveni paprikaš od preprcane koke i sve se više obrok pretvara u omaž koki. (kakva god da je rasprava i koliko god ja bila u pravu ili ne, mama jednostavno savršeno kuva). Utom će majka: „zamisli, to nije ni bila koka, nego petao!“. ‘bem ti kocku, otkrovenja godine iz dvorišta! Hoćeš li da kažeš da imamo u drugom dvorištu homoseksualnu perad? pa… ili to, ili se vođa čopora birao na čudan način.
Mama, ubila si gej petla!
Ćuti tu i jedi. Hoćeš li još jedan tanjir?
Pernata gej parada 2018. neće biti održana u našem drugom dvorištu jer Kosovo nije Srbija. i mama je nehotice ubila vođu lgbt rooster fondacije??.
Izvinite, neće nam se ponoviti.
Bolje gej nego Grej.
Imali smo nedavno goste koji su, recimo, na nekim pozicijama, i pre nego što su došli rečeno mi je da ne spominjem gospodina predsednika, da mu se ni u kom smislu ne rugam, da ne protuvrečim ničemu što će reći, nego da namestim neku oduševljenu facijalnu ekspresiju, dok oni ne odu. Ono, kez kao da je sve u redu. Imaću i ja koristi od toga. Ne brini, takav je sistem. Takav je sistem?! Potpis. Osmeh. Podrška. Pritisak sa svih strana. Molim?!? Jebote, za vreme Tita si makar znao da voliš Tita, ovoga, nisam znala da moram da volim?! Da skupljam potpise i brojim glasove, da ćutim kad mi se ne ćuti, da se plašim jer neko zna gde živim. Pa idem u Koreju onda, u pičku materinu, taj je makar iskren u svojim namerama.
Oduvek su me plašili ljudi koji su mislili da su izigrali nekoga samo zato što smo im mi prećutali.
Žao mi je gospodine predsedniče, ne ćuti mi se, a još manje mi se smeje.
Demokratija, đoka moj.
Odisej je bar lutao sam. Itaku nije vodio sa sobom.
Kao rođeni Vojvođanin nisam sklona stresu, ništa, ništa me ne iznervira do tačke ključanja, mislim da to ne vodi ničemu, osim penetraciji besa sa svih strana. koji opet ne vodi ničemu. Ipak, postoji poseban pakao za ljude iritirajućeg tona, kojima je ego veći od njih samih i čiji monolozi ne mogu da rezultiraju ničim drugim, do zamišljanja jednog, divno oslikanog, Krika. Svi imate sigurno tu jednu osobu u rodbini, komšiluku, u pekari ili školi. Nemojte vikati niti pričati bespotrebno visokim tonovima, probićete zvučni zid, a za rat više junaka nemamo.
Evo jedne pametne koju sam juče čula:
obesiti se i udati nikad nije kasno.
BRAVO! i jedno i drugo su užad, mada ni na jedno još nisam pomišljala???♀️?. aplauz za sve one koji su dovoljno iskreni prema sebi i svojim statusima, koji god to statusi bili. Nije vam matičar mađioničar, ljudi dragi, i da me se manete sa tim pitanjem, molim vas. i ono šta planiram u životu?! od planova znam da ću večeras na jogu a sutra na čardu. Za subotu već nemam plan. Toliko od mene na tu temu dok me ponovo neko ne iznervira, hvala, doviđenja.
Neko me je nedavno pitao da li mi se sviđa neko. O sviđanju mogu da kažem samo toliko da je to jedna slatka instant iluzija gde ljudi u glavi stvaraju bajke a niko ne želi da stvarno upozna tu osobu. Sviđanje je precenjeno. Pogotovo pored ovih silnih aplikacija danas, svidi mi se na dnevnom nivou njih 10, pa zaboravim iste do uveče.
Ali volim. Volim što volim. To me je na toliko načina oplemenilo.
Ujutro se rodiš, uveče umreš.
Svaki dan.
Takvu osobu volite.
i recite im to.
ne budite sebični u davanju. ( reč “ljubav” je toliko postala izvikana, da je namerno izostavljam)
Ja sam već 730 puta umrla.
i još toliko ću. lepo mi.
Znači, ako umrem i rodim se zbog tebe 1460 puta da li treba da ti javim?
Ili ćeš osetiti miris rađanja kada na proleće vidiš žito kako raste?
Klas. to sam ja.
Sreća pa je život kratak.
Sreća pa je život kratak.