U Srbiji Trivo, u zemlji franka Valentin
Odmah da se razumemo, niti sam pametna, niti književno obdarena. Naprotiv. Pokušavam da sačuvam ovo malo zdravog racija u sebi vodeći se mišlju da ne treba plakati nad prosutim mlekom… Get Up, Stend Up.
I ne bi, stvarno ne bi, ovaj blog postojao da nije istekao trial MS Office period na mom prelepom, sada ukrasnom, laptopu, jer ova plavuša ovde ne ume da koristi vindovs osmicu niti ume da koristi ajped onako kako je Stiv Džobs planirao svojom jabučastom glavicom… I hvala Mirjani Bobić Mojsilović koja je, ne sluteći, jedini dežurni krivac porođaja mog prvog bloga i što ja napokon uzeh tačskrin tastaturu u ruke za nešto korisnije od praćenja ultrazvuka Kejt Midlton, lažnih lajkova i tagovanja tužnih sudbina, te svakako neizostavne napetosti predizborne kampanje Vučić protiv Vučića, mart 2014.
E, Srbijo moja, ni na Kaleniću te ne bismo mogli uvaliti ko džak beznađa po akcijskoj ceni, last minute, all on board, Nojeva barka rimejk…
Inače, emotivno sam vezana za naprednjake…
Kad zaboravim koliko sam tačno ovde, u franak zemlji, setim se da sam pakovala kofere kada smo „izabrali” Nikolića za preCednika. Izgleda da ipak imam bolju intuiciju nego što sam mislila, spakovah se ja na vreme… Mada, Tomo, priznajem ti sad ovako javno, moj glasački listić je bio nevažeći, ja sam dodala sebe na izbornu listu i glasala za sebe…
Nemoj se ljutiti, oprosti mi… Vi niste baš bili kreativni te nedelje kada je sve cvetalo u Srbiji, a mi se oklembesili kao visibabe…
Samo, znaš, Tomo, nikako da se ovde raspakujem… Neće me i neće…
Uvračao si me garant onim sprejom za prstić na glasanju…
I tako ja ležim, čitam Bobićku i kontam ajde da i ja napišem nešto… Nije bilo lako kreirati blog. Prvi ozbiljan problem mi se pojavio u polju definiši temu. Ma koju temu, gde ti živiš?!?
Da mogu da se definišem, sad bih bila kod frizera i u šopingu tražeći idealan, seksi donji veš za muškarca koji me izvodi večeras na Sv. Trifun – Valentine večeru, gde ću ja zablistati pored njega i neću hejtovati ovaj dan jer ni ja nisam sama.
Elem, nakon petominutnog razmišljanja, pronađoh se u polju paranormal. Nije mogao biti bolji opis…
Zadovoljna sam što smo Gugl i ja napravili kompromis. Paranormalna ja protiv Ponekadnormalne mene.
I lažem, ne hejtujem ja Tripka. Volite se, sa kondomima, tabletama, spiralama ili bez, kako vam je volja. Nisam neki pobornik komercijalnih Hallmark praznika, ali dobro izgaženo grožđe volumena ako ih ne možeš pobediti, pridruži im se, ne odbijam. Kad je bal, nek je dureks bal.
Ipak, neću ga slaviti danas. Pored uzbuđenja oko bloga i odlaska na posao, previše bi mi bilo još da na ovako sveti dan pustim alkohol da teče venama. Još da me ponese trenutna emotivna labilnost i rešim da se udam ili napravim neku još veću glupost. Neka hvala.
Mene čeka večeras domaća dunja na terasi.
In vino veritas, in rakija kein falsch mann.
Čika Pajo je ispekao , Bog ga lajkovao.
Uzdravlje!
Brunen, 14. februar 2014.